U petak, 10. prosinca, u crkvi Svetoga Leopolda Bogdana Mandica sluzena je misa zadusnica u povodu pete obljetnice smrti prvoga hrvatskoga predsjednika dr. Franje Tudmana, a potom je u drustvenoj dvorani HKC-a u Sunshineu - u organizaciji HDZ-a Victorije - uprilicena svecana komemorativna akademija. Izmedu ostalih govornika ispred Mladezi HDZ-a Australije govorio je njezin predsjednik Marko Bajer koji je rekao slijedece:

Štovane Hrvatice i Hrvati, dame i gospodo,
Dragi gosti i prijatelji,

Prije tocno pet godina prestalo je kucati srce vrhovnika, politicara, rodoljuba, stvoritelja, ali i oca, djeda, supruga, i sina. Prije tocno pet godina prestalo je kucati srce dr. Franje Tudmana.

Roden u Velikom Trgovišcu u Hrvatskom zagorju 14. svibnja 1922. godine Franjo Tudman je brzo osjetio važnost svoga života i svoje zadace na ovoj kugli zemaljskoj.

Osuden je na pritvor prvo kao srednjoskolac 1940. godine te ponovo 1972. i 1981. godine sve zbog sudjelovanja u raznim pokretima od nacionalnoga smisla te javnog djelovanja i istupa u prilog demokracije.

Ali, bez obzira na sve što je doživio, uspio je stvoriti ono što mu je zauvijek bilo na srcu, i to slobodnu i nezavisnu državu Hrvatsku. To je ucinio utemeljenjem pokreta Hrvatske demokratske zajednice 1989. godine, i zajedno s programom pomirenja svih Hrvata, kako u domovini tako i u izvandomovinstvu, postigao je hrvatsku samostalnost i suverenost.

No, put k slobodi nije bio jednostavan.

Nakon prvih, višestranackih izbora i uspostavljenje Hrvatskog državnog sabora 30. svibnja 1990. godine u kolovozu mjesecu te iste godine izbija se rat od strane srpskih agresora sa podrškom od tkz. Jugoslavenske narodne armije. Kada je 25. lipnja 1991. godine Hrvatski državni sabor donio Ustavnu odluku o sveukupnom raskidu veza izmedu Republike Hrvatske i Jugoslavije srpski teror se pojacao te zapocela je okupacija gotovo trecinu hrvatskoga teritorija, od istocne Slavonije i Baranje, sve do Like, Velebita, Knina, pa jugom Dalmacije i do Dubrovnika.

Ipak, Franjo Tudman ne posustaje. Raznim diplomatskim putevima uspijeva mukotrpno izboriti medunarodno priznanje Republike Hrvatske 15. sijecnja 1992. godine. To je bio jedan od kljucnih poteza i uspijeha dr. Tudmana od samoga proglašenja Hrvatske samostalnosti tek sedam mjeseci prije.

Vodio je svoj narod kroz krvavi rat i do konacne pobjede 5. kolovoza 1995. godine kada je pod njegovim vodstvom, i pod zapovjedništvom hrvatskih generala poput Ante Gotovine, Mirka Norca, Janka Bobetka, Ivana Tolja, Mladena Markaca, Ivana Cermaka i drugih, osmišljeni su i sprovedeni su vojnoredarstvene akcije “Bljesak”, “Oluja”, “Južni potez”, “Maestral” i drugi koji su u potpunosti oslobodili okupirane podrucje hrvatskoga državnoga teritorija. Nakon toga, do sijecnja mjeseca 1998. godine mirnom reintegracijom vraceno je cijelo hrvatsko teritorij u hrvatskim rukama, uspostavljeno je hrvatsko zakonodavtsvo i konacno je izboreno putpuna nezavisnost i suverenost Republike Hrvatske.

Sve što je Franjo Tudman ucinio, ucinio je u ime slobodne države Hrvatske. Živio je za svoju domovinu.

Bio je mudar politicar, cvrst, odlucan i nepopustiv u svojim stajalištima. Mnogi govore kako je upravo zbog svoje tvrdoglavosti uspio u bitci za slobodu. Jer u onim vremenima, kasnih osamdesetih i ranih devedesetih godina bile su mnoge razlicite grupacije medu hrvatskim narodom, kojima nije bilo stalo do uspostave slobodne države Hrvatske. I zato je Franjo Tudman morao djelovati tvrdim i odlucnim umom, kako bi nadmašio sve one koji su tako razmišljali i djelovali.

Nemožemo zaboraviti ni njegov odnos prema mladima. Uvijek je imao jedan poseban odnos prema mladim ljudima, oni su za njega bili prava buducnost i nada države Hrvatske i zato ih je štovao i uvažavao u svim segmentima javnoga života. Na jednom od svojih zadnjih javnih nastupa, i to na skupu Mladeži Hrvatske demokratske zajednice pod prigodnim sloganom “Pobjednicka generacija” 5. lipnja 1999. godine, Franjo Tudman izjavio je izmedu ostaloga kako “sudbina je naša u našim rukama danas i sutra”. Ta recenica upravo pokazuje kako je uvijek mislio ne samo na sadašnjost, nego i na buducnost.

Pogled prema buducnost Franjo Tudman je imao još od pocetka, prije samog osnivanja stranke HDZ-a.

U pozivu svim Hrvaticama i Hrvatima i svim državljanima Republike Hrvatske da se prikljuce i sudjeluju u osnivanju HDZ-a 17. lipnja 1989. godine, citiram, “za povezivanje s Europom i svijetom…”, kraj citata, pokazuje kako je buducnost Hrvatske uvijek bila namijenjena u Europi, i da je tako zamišljao pokojni predsjednik dr. Franjo Tudman, i da je tako želio vidjeti svoju domovinu u buducnost.

Dragi Predsjednice, budite uvjereni da ce vaša stranka Hrvatska demokratska zajednica ispuniti tu vašu osnovnu želju, povezivanje s Europom i svijetom i ostvariti jednu bolju sutrašnjicu za sve državljane Republike Hrvatske. Vi ste tako željeli, i tako ce i biti.

S vašim rijecima “Uvijek i sve za Hrvatsku, a našu jedinu i vjecnu Hrvatsku ni za što”, pocivajte u miru Božijem.

Hvala vam na pozornost.