U nedjelju, 12. prosinca 2004. u Hrvatskom drustvu "Sydney" Punchbowl odrzana je svecana komemorativna akademija povodom pete obljetnice smrti prvoga hrvatskoga predsjednika dr. Franje Tudmana. Tim povodom, kao pocasni gost iz Melbournea pozvan je i predsjednik Mladezi HDZ-a Australije Marko Bajer. Za Hrvatski Narodni Radio Sydney Marko Bajer je dao intervju koji mozete poslusati ovdje - Marko Bajer HNR Sydney (730kb), a njegov govor na svecanoj komemorativnoj akademiji jest slijedeci:

Hrvatice i Hrvati grada Sydneya, predstavnici hrvatskih udruga, dragi gosti i prijatelji!

Danas smo se okupili ovdje da bismo odali pocast prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tudmanu povodom pete obljetnice njegove smrti, covjeku koji se u posljednjem desetljecu dvadesetoga stoljeca stavio na celo najširega hrvatskoga pokreta, u kojemu se svaki nacionalno svjesni covjek opredijelio za ideje koje je on jasno osmislio, i kada je - zahvaljujuci toj ideji nacionalnoga pomirenja, zahvaljujuci brisanju razlika medu nama Hrvatima - nakon mnogih burnih stoljeca ponovo uskrsnula hrvatska država.

Velika mi je cast i zadovoljstvo što vas mogu sve skupa pozdraviti na ovu današnju komemoraciju ispred Mladeži HDZ-a Australije te ujedno Koordinacije Hrvatske demokratske zajednice za Australiju i Novi Zeland na celu sa njeznim predsjednikom gosp. Radom Buljubašicem.

Prisjetimo se nekoliko znacajnijih dogadaja iz života dr. Franje Tudmana. Hrvatski povjesnicar, prvi predsjednik Republike Hrvatske i Hrvatske demokratske zajednice, te predsjednik svih Hrvata dr. Franjo Tudman roden je u Velikom Trgovišcu u Hrvatskom zagorju, 14. svibnja 1922. godine.

Kao srednjoškolac sudjeluje u nacionalnom demokratskom pokretu zbog cega je u svojoj osamnaestoj godini po prvi puta pritvoren a u prva tri desetljeca svoga zivota izgubio je majku, oca i brata.

Neprestalno se borio za svoj hrvatski narod. Nakon Drugog svjetskog rata završava studij na Višoj vojnoj akademiji, te godine 1961. napušta vojnu službu kako bi se mogao sasvim posvetiti znanstvenom povjesnicarskom radu i vraca se u Zagreb.

Vec su prvi objavljeni Tudmanovi tekstovi iz podrucja vojne doktrine o osvajackim i oslobodilackim ratovima postali predmetom napada pobornika centralistickih velikosrpskih shvacanja i optužaba zbog nacionalizma.

Tudmanova stajališta, u prvom redu njegovo protivljenje nametanja krivice hrvatskom narodu zbog NDH u Drugom svjetskom ratu i ukazivanje na preuvelicavanje jasenovackih žrtava, izložile su ga politickim, a zatim i sudskim progonima.

Bio je pritvoren 1972. godine kada je zapoceo progon hrvatskih disidenata, a u veljaci 1981. osuden je na tri godine zatvora i na zabranu bilo kakvog javnog djelovanja u razdoblju od pet godina, i to zbog toga što je dao intervjue za švedsku i njemacku televiziju i francuski radio, u kojima je govorio o svojim povijesnim prosudbama, a u prilog demokracije.

Kad mu je 1987. vracena putovnica, putuje u inozemstvo, najprije u Kanadu i SAD, a zatim u europske zemlje, gdje svojim predavanjima dovodi do budenja i stvaranja hrvatskoga nacionalnog demokratskog pokreta medu hrvatskim iseljenicima.

Osniva 17. lipnja 1989. godine pokret Hrvatsku demokratsku zajednicu te sa programom pomirenja svih Hrvata ostvaruje veliku pobjedu na prvim, višestranackim izborima 22. travnja 1990. godine i ta Hrvatska demokratska zajednica imala je prednost ispred svih stranaka u tadašnjoj Hrvatskoj i koja je imala, jedina, državotvorni program za stvaranje države Hrvatske. Nakon pobjede utemeljen je Hrvatski državni sabor 30. svibnja 1990. i dr. Franjo Tudman izabran je za predsjednika Predsjedništva Republike Hrvatske.

Osnovao je stranku, ne za sebe i svoje istomišljenike, nego za cijelokupni hrvatski narod, u kojoj može mjesto naci svaki Hrvat i Hrvatica i državljanin Hrvatske, koji Hrvatsku priznaje svojom domovinom, a to je Hrvatska demokratska zajednica.

Kada mu se pružila povijesna prigoda, dr. Franjo Tudman djelovao je mudro, cvrsto i odlucno. Nije dopustio da nam se podmetnu i dogode iste one tragicne pogreške i podjele unutar hrvatskoga naroda, zbog kojih bismo ponovo završili kao sluge, tamo gdje smo završili 1918. i 1945. godine.

Hrvatski narod prvi put pod vodstvom dr. Franje Tudmana uspio se ujediniti i ostvariti svoj vjekovni san, nakon više desetljeca ropstva totalitarnoga komunistickog i jugoslavenskog, odnosno velikosrpskog terora. Njegov program pomirbe zavadenoga hrvatstva bio je, i jest, izlaz iz svih povijesnih nedaca i poteškoca.

Postavljajuci stvaranje države kao najviši cilj, otklonio je ideološke razlike u domovini i omogucio ujedinjavanje domovinske i iseljene Hrvatske.

Nakon proglašenja suverene i samostalne Republike Hrvatske pocinje velikosrpska vojna agresija na Hrvatsku. Predsjednik Tudman uspio je izboriti medunarodno priznanje 15. sijecnja 1992. nakon mukotrpnoga politickog i diplomatskog pregovaranja.

Vodio je pobjednicki domovinski rat, koji je, pod embargom na uvoz oružja i izolaciju, 1995. godine završen vojno-redarstvenom akcijom "Oluja", ali i zajednickim akcijama "Maestral" i "Južni potez". Mirnom reintegracijom hrvatskog Podunavlja do sijecnja 1998. Hrvatska je pod njegovim vodstvom postala cjelovita i slobodna.

Dr. Franjo Tudman je ušao u povijest ne samo kao prvi predsjednik Republike Hrvatske i Hrvatske demokratske zajednice, vec i kao lider koji je po prvi puta u novijoj povijesti uspio ujediniti sve Hrvate bez obzira na njihovo politicko-ideološko opredijeljenje, kako u Hrvatskoj tako i u iseljeništvu. Takvoga covjeka hrvatski ce narod još dugo godina cekati ali zahvaljujuci upravo njemu, necemo morat izboriti taj isti trnoviti put prema slobodi, vec novi moderni put u zajednickoj Europi gdje nam je itekako mjesto.

Dr. Franjo Tudman je bio svjetionik nade milijunima Hrvata u Domovini a isto tako u izvandomovinstvu, koji su generacijama bili tude sluge, nepriznati, poniženi i obilježeni da nestanu u nasilju i nepravdi. Otvorio je vrata mogucnosti buducim hrvatskim generacijama sa pobjedom nad agresorima Srba u Domovinskome ratu.

Nije bio svetac, nije bio nepogrešiv i možda bi mu se iz njegova politickog života moglo prigovoriti ovo ili ono, ali kada bi stavio ruku na srce onda smo znali da tamo leži Hrvatska.

Ostati ce nama svima u mislima, i njegova politika ce nas pratiti zauvijek, jer je zbog te njegove ideje i vizije uspostavljena i oslobodena Republika Hrvatska. Zato se mi danas njemu zahvaljujemo, odajemo mu priznanje na sve što je ucinio za svoj hrvatski narod, i gledamo prema buducnost, uvjereni u boljem životu i u boljoj sutrašnjici za sve Hrvate, i to zajedno, jednoga dana ako Bog da, u našoj domovini Hrvatskoj.

S toga, na kraju, imajmo ovo slijedece u našim mislima i neka to bude temeljno nacelo naših hrvatskih zajednica u kojoj živimo, kao što je to bio cijeli smisao politike pokojnog dr. Franje Tudmana, i to: «Uvijek i sve za Hrvatsku, a našu jedinu i vjecnu Hrvatsku ni za što».

Pocivao u miru Božijem.
Hvala vam na pozornost.